Savjeti - pisanje projekata

Koje institucije Europske unije donose odluke?
  • Objavljeno:
  • 31.03.2016.

Pravna struktura Europske unije ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Ona je jedinstvena i njezin se sustav donošenja odluka posljednjih 60-ak godina neprestano razvijao. „Primarno” i „sekundarno” zakonodavstvo, o kojem smo pisali u posljednjem savjetodavnom članku, uz opće politike EU‑a, rezultat su odluka koje donose Vijeće (koje predstavlja države članice), Europski parlament (koji predstavlja građane) i Europska komisija (politički neovisno tijelo koje zastupa zajedničke europske interese). Ulogu u tome igraju i ostale institucije i tijela.

1. EUROPSKO VIJEĆE
Europsko vijeće kao glavna politička institucija Europske unije sastoji se od čelnika država ili vlada (predsjednika i/ili premijera) svih država članica EU‑a i predsjednika Europske komisije. U pravilu, Europsko vijeće se sastaje četiri puta godišnje, u Bruxellesu, gdje utvrđuje ciljeve EU‑a i smjer njihovog ostvarivanja. Osim toga, donosi odluke o spornim pitanjima o kojima se Vijeće ministara nije uspjelo dogovoriti. Europsko vijeće bavi se i tekućim međunarodnim problemima putem tzv. „zajedničke vanjske i sigurnosne politike” čime se regulira koordinacija stranih politika država članica EU‑a.

2. VIJEĆE EUROPSKE UNIJE
Vijeće se sastoji od ministara iz nacionalnih vlada Europske Unije te je zato poznato i kao Vijeće ministara. Svaka država članica predsjeda Vijećem u razdoblju od šest mjeseci. Glavna je zadaća Vijeća donositi zakone Europske unije, a svoju odgovornost dijeli s Europskim parlamentom. Vijeće i Parlament ujedno dijele odgovornost i za donošenje proračuna Europske unije. Osim toga, Vijeće potpisuje međunarodne ugovore o kojima je pregovarala Komisija.

3. EUROPSKI PARLAMENT
Europski parlament izabrano je tijelo koje predstavlja građane Europske unije i nadzire aktivnosti Europske unije. Zajedno s Vijećem donosi zakone Europske unije i dijeli jednaku odgovornost za donošenje proračuna kojeg predlaže Europska komisija. Naposljetku, Europski parlament obavlja demokratski nadzor nad EU, osobito nad Europskom komisijom. Svakih pet godina, kada dođe vrijeme za imenovanje nove Komisije, novoizabrani Europski parlament može odobriti ili odbaciti kandidata Europskog vijeća za mjesto predsjednika Komisije ili pak razriješiti cijelu Komisiju.

4. EUROPSKA KOMISIJA
Europska komisija ključna je institucija Europske unije i jedina ima pravo izrađivati prijedloge za nove zakone koje šalje Vijeću i Parlamentu na raspravu i donošenje. Komisija odgovara Parlamentu, a ako joj Parlament izglasa nepovjerenje, cijela Komisija mora odstupiti s dužnosti. Komisija je sastavljena od po jednog člana iz svake države EU‑a, uključujući predsjednika Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku. Obzirom da je posao Europske komisije zagovarati zajedničke interese, to znači da ne smije primati upute od vlade bilo koje od država članica. Poznata kao „čuvar Ugovora”, Europska komisija mora osigurati da se uredbe i direktive koje donose Vijeće i Parlament provode u državama članicama. U protivnom, Komisija može stranu koja počini prekršaj poslati na Sud Europske unije kako bi je prisilila da postupi u skladu sa zakonima EU‑a.
Kao izvršno tijelo EU‑a, Komisija izvršava odluke koje je donijelo Vijeće, ima široke ovlasti upravljanja zajedničkim politikama EU‑a, upravlja proračunom za pojedine politike. Služba Europske komisije se nalazi u Bruxellesu i Luxembourgu, a niz agencija, koje su uspostavljene za izvršavanje posebnih zadaća za Komisiju, nalaze se u drugim europskim gradovima.

5. SUD EUROPSKE UNIJE
Sud Europske unije nalazi se u Luxembourgu, sastavljen je od jednog suca iz svake države EU‑a kojima pomaže devet nezavisnih odvjetnika. Suce imenuju vlade država članica na razdoblje od šest godina, mogu biti ponovno imenovani, a njihova neovisnost je zajamčena. Sud osigurava poštovanje zakonodavstva Europske unije te pravilno tumačenje i primjenu Ugovora.

6. EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA
Europska središnja banka (ESB), sa sjedištem u Frankfurtu, odgovorna je za upravljanje eurom i monetarnom politikom EU‑a. Njezine su glavne zadaće održavanje stabilnosti cijena i nadzor banaka u europodručju.

7. REVIZORSKI SUD
Europski revizorski sud ima sjedište u Luxembourgu, a sastoji se od po jednog člana iz svake države Europske unije koji je imenovan na razdoblje od šest godina na temelju dogovora između država članica nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Zadaća Revizorskog suda je da provjerava jesu li zaprimljeni svi prihodi Unije i jesu li svi troškovi nastali na zakonit i pravilan način te upravlja li se ispravno proračunom EU‑a.