Aktualno

BLOG Ivane Rukavine Halilagić: U vrtlogu EU FONDOVA
  • Objavljeno:
  • 19.01.2017.

Dragi moji, dok čitate ovaj blog sigurno se pitate tko sam ja i kako sam došla u EU PROJEKTE. Kako bih vam približila sebe, odlučila sam vam ispričati svoju životnu priču i dolazak u tvrtku EU PROJEKTI. Mlada djevojka koja je upisala Ekonomski fakultet u Rijeci i po priči većine stanovnika Hrvatske, po njegovom završetku samo pridonijela hrpi ekonomista na burzi. Zašto ekonomski fakultet od svih mogućih fakulteta, pa jesi ti svjesna koliko ekonomista je nezaposleno, samo su neka od velikog broja pitanja kad god bih spomenula koji sam fakultet upisala. Sve me to dovelo do toga da sam izbjegavala temu fakulteta u društvu, kako ne bih morala slušati druge kako “pljuju“ po mom životnom odabiru.

Nakon završetka fakulteta, kao i ostali studenti, prijavila sam se na burzu. Stalno omalovažavanje i slušanje komentara okoline kako od tog mog posla nema ništa, samo me dodatno motiviralo da se potrudim i dokažem upravo suprotno. Na tjednoj bazi sam slala do 15 prijava za posao. I onda jedno jutro zvoni mobitel. Iz tvrtke EU PROJEKTI me zovu na testiranje. Prvo je bilo upitno hoću li uopće ići, koliko se vidim u tom poslu i hrpa još pitanja koja su me samo zbunjivala. Na kraju sam ipak odlučila otići, a kako nisam poznavala Zagreb, naravno da mi je od jutra krenulo po zlu. Prvo se pojavim na potpuno krivoj adresi i kružim oko zgrade nekih 45 minuta. Nakon što sam nekoliko puta kontaktirala voditeljicu tvrtke, utvrdili smo da sam na krivoj adresi. Ali kako sam već kasnila na testiranje, odlučila sam da se ipak neću ni pojaviti. Osoba sam koja mrzi kasniti i da baš takav dojam ostavim u svojoj budućoj tvrtki, neće ići. I tako, odlučim se vratiti doma i priznati okolini da možda ima pravo. Napokon dobijem poziv za posao i ja uspijem propustiti tu priliku. Dok razmišljam o tome zove me voditeljica tvrtke i kaže, kad ste već putovali dok sam ja tu možete doći. Taj poziv sam doživjela kao drugu šansu koju mi život daje te požurila na pravu adresu. Osmijeh na licu voditeljice mi je dao dodatnu snagu, posebno nakon što je rekla da je i ona pogriješila adresu kad je dolazila na razgovor za posao. I tako, dragi moji, prođem ja testiranje, nakon nekoliko dana razgovor s vlasnicom, i sad sam tu. U inat svim onim ljudima koji su me iz dana u dan demotivirali svojim upitima i u inat svim onima koji su mislili da sam manje vrijedna od drugih studenata. Ono što vam želim reći jest da nikad ne odustane od svojih snova i ne dopustite drugima da “pljuju“ po vama i vašim životnim odabirima. Da sam odustala i vratila se doma, danas ne bih bila u EU PROJEKTIMA, okružena odličnom ekipom, puna znanja te željna novog. Upornost se u životu uvijek isplati i držite se one da “pobjeda pripada najupornijima“.

Do sljedećeg čitanja vam šaljem puno pozdrava, a vi ostanite uporni jer kad ima volje ima i načina.